Je li AI neprijatelj luksuzne mode

Je li AI neprijatelj luksuzne mode
Photo: Unsplash, autora Alexander Liu i Stock Birken

Kada je Prada objavila SS2026 kampanju, internet je odgovorio jednom rečju: AI!

Kampanja se zove “i, i, i, i am...”, osmišljena je sa američkim umetnikom Jordanom Wolfsonom, i u njoj se pojavljuju ptice pored glumaca Nicolasa Houlta, Carey Mulligan, Hunter Schafer i drugih. Slike su pomalo jezive, onirične, negde između sna i računarski generisane halucinacije. Publika na društvenim mrežama zaključila je da je sve AI - uz jedan problem: ni Prada ni Wolfson nikada nisu rekli da jeste.

Medjutim, to nije bila poenta. Poenta je bila reakcija.

Luksuzna moda se gradi na tri stvari: zanatstvu, umetnosti i vremenu. Hermes torbica košta koliko košta jer je pravila jedna osoba, satima, rukom, od materijala koji nema svako. Priča o tome kako je nešto nastalo je sastavni deo svakog proizvoda - ponekad i važniji od samog proizvoda. AI po definiciji ne može da ponudi ni jedno od toga - generiše sadržaj za par sekundi, ne zna za retkost, i nema ruke koje bi ostavile trag. Kada publika vidi kampanju koja izgleda kao da je napravila mašina, instinktivno pita - ako je komunikacija brenda lažna, šta je onda sa brendom?

Prada je taj problem rešila elegantno i pomalo cinično. Umesto da objasni proces, da potvrdi ili demantuje teoriju, kompanija je sve usidrila na umetnika. Wolfsonov autoritet - čoveka koji godinama radi sa robotikom i prepoznavanjem lica, preusmerio je čitav razgovor sa “da li je AI?” na “kakva je umetnost?”

Photo: Unsplash, autora Alexander Liu i Stock Birken

Miuccia Prada voli da se igra sa percepcijom i slikom, da razgovara o tome šta se smatra ružnim i zašto, i saradnja sa Wolfsonom u tom kontekstu sasvim ima smisla.

S druge strane spektra - Guess. U avgustovskom broju Voguea 2025. pojavile su se reklame sa AI generisanim modelima, i TikTok je eksplodirao. Ideja nije bila da to bude provokacija sa umetnikom iza sebe, nije bilo intelektualnog okvira. Bila je to štednja prerušena u inovaciju i publika je to prepoznala za deset sekundi.

Razlika između Prade i Guessa u ovom kontekstu nije razlika u etici, već u narativu. Prada je AI uvela kroz zadnja vrata umetničkog kredibiliteta.

Luksuzna moda i AI jesu u konfliktu, ali industrija koja je decenijama prodavala priče koje nisu uvek bile istinite zna tačno kako da proda i ovu. Pitanje nije da li će AI ući u luksuz. Već je ušao. Pitanje je ko će imati dovoljno dobru priču da to proda kao umetnost, a ne kao kompromis.

Prada već zna odgovor.

Milan Lečić

Podeli post